Ljubav je više od emocija i puno više od dobrog osjećaja. Ali način života u suvremeno vrijeme pretvorilo je ljubav u puki osjećaj. Ljubav ima dvije prijateljice- dobrotu i strpljivost i jednu oprečnost- zavist. Dobrota je najljepša čovjekova boja. Dobrota u davanju stvara ljubav, rekao je Marko Aurelije.
Ljubav je u Bibliji jasno opisana u prvoj poslanici Korinćanima, a pitamo se kako bi naše potrebe za ljubavlju bile ispunjene kada bi nas neka osoba voljela na takav način.
To je ona vrsta božanske ljubavi i danas se teško može živjeti u skladu s njom jer jedino božanstvo može voljeti savršenom ljubavlju. Mi smo samo ljudi koji pokušavamo razumjeti snagu ljubavi prema čovjeku za čiji spas bude žrtvovan i razapet sin božji.
Na kraju uvijek ostaje vjera, ufanje i ljubav, a ljubav je ipak najveća.
Kada razmišljamo i govorimo o dobroti, osjećajmo širenje neke topline tijelom, neke miline i smirenosti. Sama riječ dobrota izaziva prijatne emocije i ulijeva povjerenje. Ako zamislimo neku dobru osobu koju poznajemo, možemo se sjetiti svih dobrih stvari koje smo zahvaljujući njoj iskusili i možemo osjetiti da smo i mi zahvaljujući tome postali bolji.
Ima jedna važna stvar kod dobrote. Ona mora biti istinita, iz srca. Važno je da radimo nešto dobro zato što zaista to želimo, zato što smo tako odlučili, zato što nas to ispunjava čak iako nekada zahtijeva napor. Ako želimo u očima javnosti biti dobri jer „su nam tako rekli da treba“, jer želimo imati neku korist od toga, jer želimo nešto zauzvrat, nećemo uspjeti. Osjećat ćemo se izigrano, zavidno ili prazno jer ne možemo kopirati tuđi uspjeh, tuđi brak, obrazovanje, ljepotu, ili sreću. Ona se mora izgraditi vlastitim snagama, a nije uvijek jednostavno.
Prostor Gradske knjižnice i čitaonice Slatina 13. veljače 2019. ispunile su pozitivne vibracije riječi ljubavne poezije. Večeri poezije prisustvovala je i dogradonačelnica Sanja Mrzljak, Jovanić.