Skip to content Skip to sidebar Skip to footer

Svakoga drugoga utorka u mjesecu sastaju se članovi Čitateljskog kluba Gradske knjižnice i čitaonice Slatina. Vezuje ih ljubav prema knjizi u kojoj se od zaborava čuvaju ideje, misli, osjećaji, težnje, vjerovanja, stvaralaštvo kao kulturna baština čovječanstva za jedno razdoblje vremena.

Čitajući knjige mi poduzimamo radnju koja nas može odvesti u jedan sasvim drugi svijet koji može biti, a i ne mora, svijet pisca i tako na jedan posve drugačiji način upoznajemo se sa svijetom nekog drugoga ljudskog bića, njegovog svemira. Čitajući mi idemo stranicu po stranicu, korak po korak prema kraju priče, radnje i često otkrivamo novo viđenje svega što nas okružuje i možda tek na trenutak osjetimo taj djelić svemira čiji smo dio i koji nas povezuje sa svime. Prepoznajemo situacije, trenutke vremena i spoznaje. Prepoznajemo sebe. Otkrivamo nove horizonte, nadopunjujemo ih, potvrđujemo. Lijepa je književnost posebno zanimljiva nama čitateljima i uglavnom se njome bavimo u našem Čitateljskom klubu. Različite su teme knjiga koje odabiremo. Volimo dobar krimić, napeti triler, ali i upoznati nove krajeve, običaje, kulture, ljude, doznati o različitim kriznim situacijama čovjeka, neke zemlje. Znatiželjni smo i pokušavamo svaki put prići knjizi sa druge strane, posvetiti se nekoj novoj temi, izazovu.

Za ovaj susret čitali smo knjigu „Ester – uzaludna ljubav“ poznatog mađarskog pisca Sandora Maraia.

Riječ je o kratkom romanu, lirskom u kojemu se, pored ostalog, javlja i tema ljubavi. U ovoj knjizi ona je prisutna kao duh i u različitim oblicima, od nesebične, brižne, tajanstvene, sebične, fatalne, razarajuće do uzaludne. Knjiga nema puno likova i neki se pojavljuju tek da bi pojačali sliku glavnih likova. Dvoje glavnih junaka romana, Ester i Lajos, osobe su potpuno različitih životnih navika, drugačijeg shvaćanja života, dva potpuno različita svijeta, dvije galaksije. Iako mala, ako gledamo po stranicama, ova knjiga je toliko toga rekla. Pisac je uspio u tako kratkom romanu proizvesti u nama takvu emociju da nismo mogli biti ravnodušni prema svemu onome što se događalo sa likovima, u likovima. Nema toliko junaka u književnosti koji su nas toliko naljutili kao Ester. Prvo njena pasivnost, a onda na kraju njen krajnji postupak sve je razočarao. Nismo je mogli shvatiti. Zašto je to napravila? S jedne strane ona koja voli i predaje se sudbini ubožnice zbog ljubavi prema osobi koja to ne zaslužuje, na drugoj strani on besramno lažljiv uzima i posljednji dio njene slobode. Nije tu riječ o nemoćnoj ženi jer ona je svjesna svega i predaje svoj ogoljeni život na nemilost onome koji joj laže i u konačnici nagoviješta što je čeka. Fatalno. Knjiga je nastala 1938. godine i piščeva namjera nije bila da prikaže ugroženost žena toga vremena jer likovi su mogli i zamijeniti uloge. Riječ je o ljudskoj prirodi, karakterima koje je tako teško promijeniti. Ono što povezuje oba lika jeste pomisao da sve što se započne mora se jednom i završiti. Pošto Lajos prekida njihovu dvadesetogodišnju šutnju stvari se vraćaju na svoj početak. Priča se zaokružuje. Oni su barem završili svoju priču. Kada bi čovjek više želio mogao bi daleko više napraviti u svom životu.

Ester, glavni lik romana kaže: „ Čovjek živi i dograđuje se, popravlja, podiže, katkada i pokvari svoj život, no s vremenom će uočiti da je cijelima, koja se naposljetku posložila upravo od tih grešaka i slučajnosti, zapravo neponovljiva.“

Knjiga je od članova kluba dobila srednju ocjenu 3,6.

Za sljedeći susret Čitateljskog kluba čitamo knjigu „ Brdo“ našeg poznatog pisca Ivice Prtenjače. Za ovaj roman pisac je 2014. godine dobio V.B.Z. –ovu književnu nagradu za najbolji neobjavljeni roman. Moderator ovog susreta je Zdenko Nađ, naš vjerni korisnik knjižnice i član Čitateljskog kluba.

 

Volite li čitati knjige i podijeliti svoje doživljaje pročitanog s drugima, slobodno nam se možete pridružiti.

Obogatit ćete nas, a nadamo se i sebe jednim novim iskustvom.

Skip to content