Skip to content Skip to sidebar Skip to footer

Gradska knjižnica i čitaonica Slatina u suradnji s nakladničkom kućom „Ljevak“ i njezinim stručnim suradnikom Ružom Kraljik, priredila je u utorak, 13. svibnja 2015., slatinskoj čitalačkoj populaciji iznimno zanimljiv književni susret sa vodećim autorom duhovne literature u Hrvatskoj, Brunom Šimlešom.

Knjižničarka Ana Knežević citirala ga je u uvodnom predstavljanju i naznačila kako pred publikom stoji sretan čovjek koji duhovne ideje prevodi u jezik svakodnevice, ali se ne slaže da ga smatraju učiteljem ili guruom. Uživa u ljubavi na bezbroj načina koja ga tjera na veličanstvenost. Voli biti sam kada mu unutarnji svijet vodi glavnu riječ. Voli biti s ljudima jer često bude nadahnut za još veću izvrsnost.

umjetnost_zivota_1

Jedna od velikih Bruninih ljubavi jest pisanje kojim pomaže da se rađaju ideje iz ljubavi u koju uranja i koja piše kroza nju. Poput alkemičara stvara plodove ljubavi. Često piše noću. Napisao je osam knjiga.

Predstavljao je posljednju, pretpostavljamo najdražu, „Umjetnost života“. Ovu knjigu posvetio je petogodišnjoj kćeri Anabeli koja ju je nadahnula. Ideja se rodila tijekom čitanja autorova roditeljskog manifesta kojega je napisao pet godina ranije. Čita ga svakih nekoliko mjeseci. Knjiga je, ali bez patroniziranja, posvećena kćeri, a ideje su posvećene svima. Autor se u knjizi obraća ženskoj osobi, ali je namijenjena i ženama i muškarcima.

Autor u knjizi  ne želi površno govoriti o temama kao što su ljubav prema sebi, zahvalnost, razvijanje kvalitetnih odnosa, boljih odnosa djece i roditelja… Savjeti nisu jednostavni, jer većina životnih savjeta, ili sređivanja naših životnih situacija, nije jednostavna. No, ono što je lijepo jest da je moguće srediti svoj život i od svojih životnih iskustava napraviti neprocjenjive umjetnine, a od svojega života remek-djelo.

umjetnost_zivota_2

Autor često spominje riječ ljubav i zahvalnost. Većina je ljudi navikla uzeti zdravo za gotovo ono što funkcionira u njiihovim životima i opsesivno se bave stvarima koje ne funkcioniraju misleći da će tako brže i bolje pronaći rješenje. To je pogrešno. Pretpostavka života uz zahvalnost jest da smo prvo zahvalni prema onome što imamo u sebi i oko sebe i onda na temelju toga razvijemo veći osjećaj vrijednosti sebe i samouvjerenost. Zahvalnost je tu definitivno ključni faktor jer se prvo treba razviti baza da jesmo zahvalni. To je preduvjet da bismo uopće mogli krenuti u borbu sa svim onim nezadovoljstvima, manama, stvarima koje nam se ne sviđaju u našem životu.Ipak, ako govorimo o životnim umjetninama, znači da se ne trebamo zadovoljiti osrednjim životom jer je prava šteta život ne posvetiti ljubavi, svetosti života, obiteljji, Bogu. Teme prožima misao o ljubavi, ljubavi bez patetike, božanskoj, univerzalnoj, sveprožimajućoj, ali nikako ne nemogućoj i svakako sa smislom. Ljubav je središnja kategorija našeg života, pa i ovaj razgovor, ali i življenje u skladu s ljubavlju, smatra najsmislenijom mogućom radnjom.

Autor navodi da ima mnogo životnog iskustva. Počeo ga je skupljati jako rano, mukotrpno učio na svojim i tuđim greškama (uvijek je smatrao da je mudro učiti i na tuđim greškama, kao i na uspjesima), a zadnjih godina je svakodnevnom kontaktu s velikim brojem ljudi.

Ako niste u partnerskom odnosu možete imati izuzetno bogat ljubavni život zato što istinski volite sebe, svoje prijatelje, pisanje, otkrivanje odgovora, prirodu, dosljednost… Je li to sebičnost?

Autor ponekad naglašava da smo jedina srodna duša koju svatko od nas ima – mi sami ali postoji razlika između bešćutne sebičnosti i ljubavi prema sebi.

Autor u knjizi govori o strasti, vašoj strasti. Strast je shvaćena na način da je jednako bitno da strastveno dijelite neka uvjerenja, strast u našim očima, srcu i želucu pa onda i u svim područjima života.

umjetnost_zivota_3

Ima li ljubav rok trajanja?

Iluzije o ljubavi imaju, ljubav sama nikako nema! Ljubav doživljavam kao ariju svjesnosti! Iako je zapravo mogu izvrsno definirati tek svojim srcem i djelima. Kad je živimo, onda su riječi manje bitne. A kad je ne živimo, onda je ni ne znamo definirati“, riječi su autora.

Tekst priredila: Ana Knežević
Fotografije: Marko Telišman

Skip to content