U petak, 10. srpnja, sastali su se članovi Kluba mladih čitatelja kako bi razmijenili dojmove o pročitanom romanu Adama Silvere “Na kraju obojica umiru”. Dio članova svoje je osvrte poslao elektroničkim putem, a dio se pridružio sastanku. Sastanak je protekao u opuštenoj i iznimno ugodnoj atmosferi na čemu zahvaljujemo okupljenima.
Roman “Na kraju obojica umiru” Adam Silvera objavio je 2017. godine u New Yorku, a hrvatski prijevod, za koji je zaslužna Valentina Markasović, objavljen je 2022. godine pod nakladničkom kućom Egmont. Poznat je to roman među mlađim generacijama koji je, nakon objavljivanja, doživio veliku popularnost. Adam Silvera napisao je još dva djela usko povezana uz “Na kraju obojica umiru“, a to su “Prvi koji umire na kraju” i, novi, “The Survivor Wants To Die at the End”.
Adam Silvera američki je autor koji piše i fantastične romane za mlade. U svojim djelima često obuhvaća gay tematiku i razne društvene teme o kojima je važno pričati, kao što je mentalno zdravlje mladih ili životni gubitci koji nas definiraju.
Roman “Na kraju obojica umiru” donosi nam novu ideju poimanja smrti. Naslov jasno određuje radnju i njen kraj. Čitatelj se može ili nadati da je naslov zavaravajući ili iščekivati smrt na svakoj stranici, ali naslov, ciljano, utječe na čitateljsko iskustvo. Adam Silvera predstavio nam je posve drugačiji način umiranja u svijetu koji je identičan našem, s likovima koji su poznati i bliski, ali koji se na smrt pripremaju (ili ne) ipak malo drugačije. Mateo Torrez (18 g.) i Rufus Emeterio (17 g.) žive u New Yorku. U početku romana pratimo ih potpuno odvojeno pošto se ne poznaju. Obojica primaju poziv agencije Death-Cast. Primiti poziv agencije Death-Cast znači da vam je ostao samo još ovaj tekući dan života. Agencija Death-Cast bavi se obavještavanjem ljudi da smrt dolazi upravo danas. Svatko koga obavijeste telefonskim pozivom umire tokom dana, bez saznanja o točnom satu i bez znanja o načinu odlaska. Agencija zna samo da danas umiru. Nakon (uglavnom) obazrivog poziva osoba ostaje sama sa svojim osjećajima i posljednjim danom koji provodi prema vlastitim izborima.
Osim obavještavanja o smrti, agencija je razvila čitavu industriju vezanu uz umiranje i uz “Posljednji dan”, uz “Sljedeće” koji mogu koristiti razne usluge stvorene upravo za njih. Mogu se iskušati u, uglavnom simuliranim, iskustvima koja su tijekom života propustili, kao što su penjanje po planinskim vrhovima, skakanje padobranom i sličnim avanturama. Mogu otići u zabavne klubove u kojima mogu tulumariti na svoj Posljednji dan. Svaka usluga se, naravno, skupo naplaćuje i za svaku postoji red čekanja. Apsurdna je to situacija, doći čekati u redu na svoj Posljednji dan, ali u romanu ju susrećemo. Niknula je cijela industrija zahvaljujući agenciji Death-Cast i na smrt se gleda iz potrošačkog aspekta, čak mnogo više no što mi to činimo u stvarnom svijetu. Restorani nude posebnu ponudu na jelovniku baš za Sljedeće i njihov Posljednji dan. Ovaj način ophođenja prema smrti i umirućima posve je integriran u društvo i ljudske navike. Razvijene su i aplikacije za umiruće, a jedna od njih je “Posljednji prijatelj” koja služi Sljedećima koji su usamljeni i žele nekoga s kime bi mogli provesti svoj zadnji dan života. Aplikacija nije idealizirana. Silvera je u tu aplikaciju preslikao sve ostale aplikacije za spajanje koje se uistinu koriste kao i njihove pogodnosti i mane. Aplikacija “Posljednji prijatelj” može pomoći osobi da pronađe nekog kompatibilnog, ali u najčešćem slučaju može dovesti do neželjenih ponuda i blokiranih kontakata.
Naši likovi Mateo i Rufus spajaju se zahvaljujući toj aplikaciji i svoj Posljednji dan provode zajedno. Jedan na drugoga snažno utječu i mijenjaju se upravo zahvaljujući tom novom poznanstvu. Mateo ima veliki problem napuštanja sigurnosti svoga stana i odgađa izlazak radi smiješnih izgovora, a zapravo želi otići u bolnicu gdje mu je otac u komi kako bi se s njime oprostio. Ni takav važan cilj ne olakšava mu prikupljanje hrabrosti za izlazak. Rufus okuplja svoju udomiteljsku obitelj i prijatelje kako bi se na neki način oprostili i on to naziva svojim pogrebom. “Pogreb” prekida dolazak policije radi njegovog uhićenja. Rufus pobjegne od policije kako ne bi svoj Posljednji dan proveo u pritvoru, a prijatelji ga pokrivaju. U očaju otvara aplikaciju “Posljednji prijatelj”, spaja se s Mateom i biciklom odlazi do njegovog stana. Isprva su oprezni i jedan drugome prilaze s mnogo opreza. Znaju da je povjerenje opasno u svijetu u kojem mnogi bolesni ljudi iskorištavaju Sljedeće radi brutalnosti i zločina.
Rufus uspijeva potaknuti Matea na napuštanje stana i oni kreću provesti svoj Posljednji dan zajedno. Posjećuju Mateovog tatu u bolnici, posjećuju grob Mateove majke, zamalo poginu u eksploziji bombe, odlaze u Rufusov najdraži park i najdraži restoran, odlaze iskušati se u skakanju padobranom, Mateo upoznaje Rufusove prijatelje u klubu u kojem zamalo poginu… Mnogo je dogodovština u tom Posljednjem danu. Mateo i Rufus uspiju se zbližiti, počinju čuvati jedan drugoga i počinju razvijati osjećaje. Snažno se mijenjaju, zahvaljujući novom prijatelju postaju upravo onakve osobe kakve su željeli postati cijeli svoj život.
Adam Silvera prožeo je roman mnogim snažnim temama. Tako i u Mateu i Rufusu vidimo utjecaj snažnih obiteljskih trauma izazvanih gubitcima. Gubitci su ih oblikovali, nose ih svaki dan i nisu u mogućnosti živjeti bez boli. Mateova majka je mrtva, a otac je u komi. Rufusovi roditelji i sestra poginuli su u prometnoj nesreći u kojoj je i on bio sudionik. Obojica osjećaju bol koja ih guši.
Tema koja snažno vodi radnju romana je i relacija postupaka/odluka i njihovih posljedica. Roman povezuje sve likove u jednu korelaciju i pokazuje utjecaj koji svojim postupcima ostavljamo jedni na druge, od trenutnoga, onog u prolazu, do dubokog kakav Mateo i Rufus ostvaruju jedan na drugoga. Ističe nam važnost naših odluka koje neizbježno za sobom vuku određene posljedice i upravo nas vlastite odluke na kraju spase ili unište. Tako, npr., Mateo donosi odluku na početku romana koja izravno dovodi do njegove smrti. A Rufus u početku počini čin koji rezultira mnogim zapletima koji mu otežaju oproštaj s najmilijima. Svaki je lik svojim odlukama i postupcima odredio svoje putovanje, poneki put baš prema umiranju.
Najsnažnija tema je smrt i gubitak. Silvera je prenio drugačiji način razmišljanja o smrti. U jednu ruku potrošački, kroz agenciju Death-Cast i potrošačku industriju vezanu uz nju. Mateo i Rufus nam prenose mnogo snažniju poruku, snažniji pogled na smrt. Oni se usmjeravaju na ljubav, na prijatelje, na popravke, na duboke iskrene odnose i otpuštanje straha od smrti, a još više, otpuštanje straha od života. Okružuju se ljudima koje vole i njima posvećuju svoje (preostalo) vrijeme i tako nam prenose onu bit koju nam Silvera poručuje: Moja Posljednja poruka bila bi da pronađete svoje ljude. I da se prema svakom danu odnosite kao da je cijeli jedan životni vijek.
Mateo i Rufus razviju romantične osjećaje i na samom kraju navijamo za njihovu ljubav, ali to nije najsnažnija tematika romana. Ne prevladava osjećajima romana i ne ističe se iznad ostalih poruka. Služi kako bi dodatno istaknula važnost pronalaska svojih ljudi, neovisno o tome koliko dana još brojite.
Članovi Kluba mladih čitatelja snažno su se podijelili u dojmovima i osvrtima. Dio članova zadovoljan je knjigom i dao je lijepe ocjene. Naša draga Laura napisala je osvrt koji ovdje citiramo.
Inače dajem priliku svakom žanru knjiga, ali gay tematika nikada nije bila moj prvi izbor kada su u pitanju romani. Većina takvih romana ima sličnu temu i radnju. Razumijem tu tematiku i potpuno je podržavam, ali uvijek sam tražila nešto drugačije, nešto što još nisam pročitala. Ova knjiga bila je upravo to. Na početku mi je bio pomalo čudan dio kada Matea nazove agencija i kaže mu da će umrijeti u roku od 24 sata. Mislila sam da iza toga postoji neko objašnjenje ili preokret i da zapravo neće umrijeti. Međutim, negdje oko 50. stranice shvatila sam da će ovaj stvarno umrijeti. Knjiga me iskreno rasplakala. Iako sam od samog naslova znala kako će završiti, ipak sam se potajno nadala da će autor pronaći način da is spasi. Upravo je to najtužniji dio cijelog romana – svojih posljednjih 24 sata života proveli su upoznavajući se, zaljubljujući se i voleći jedan drugoga. To priči daje posebnu težinu i pokazuje koliko jedan dan može promijeniti nečiji život. Autor je jako lijepo prikazao koliko je život nepredvidiv i koliko je važno iskoristiti vrijeme koje imamo s ljudima do kojih nam je stalo. Osim ljubavne priče, roman nosi i snažnu poruku o prihvaćanju, gubitku, strahu i hrabrosti. Knjizi dajem ocjenu 4. Mislim da je riječ o prekrasnoj, emotivnoj priči o dvojici mladića koji pronalaze ljubav u posljednjim satima svojih života.
Zahvaljujemo Lauri Martinović na predivnom osvrtu! Ukupna ocjena romana svih članova Kluba je 3,4.
Čvrstog smo stava kako su otvoreni pogledi na život, a tako i književnost, ključni za osobni rast, ali, najviše, za rast i razvoj društva u cjelini. Predrasude i neznanje važno je prevladati učenjem, komunikacijom i razumijevanjem. To su poruke našeg Kluba mladih čitatelja.
Pozivamo sve zainteresirane da nam se pridruže!